Definisanje EnPI i EnB

Još jedan zahtev novog izdanja ISO 50001 zahteva razumevanje. U tački 6.5 piše: “Kada organizacija ima podatke koji ukazuju na to da relevantne varijable značajno utiču na energetske performanse, organizacija treba da sprovede normalizaciju vrednosti EnPI i odgovarajućih EnB.” Tome treba dodati i tačku 3.4.9, gde je relevantna varijabla definisana kao kvantitativni faktor koji značajno utiče na energetske performanse (3.4.3) i rutinski se menja.

Kako razumete ovaj zahtev? Kako da u praksi organizacija “sprovede normalizaciju vrednosti EnPI i odgovarajućih EnB”?

Standard ISO 50006, govori da u principu postoje 4 načina da se definiše EnPI i to korišćenjem:

    1. Izmerenih vrednosti potrošnje, dakle apsolutnih vrednosti potrošnje energije;
    2. Prostim odnosom izmerenih vrednosti, dakle odnosom potrošnje energije prema proizvedenoj količini (vrednosti);
    3. Statističkim modelima, dakle modelima dobijenim upotrebom statističkih alata na analizi podataka o potrošnji energije i varijablama koje na potrošnju utiču i
    4. Inženjerskim modelima, gde se misli na komlikovane alate dobijene inženjerskim modelovanjm procesa.
Slika 1. (Izvor: ISO 50006)

Prvi tip EnPI očigledno ne uzima u obzir varijable koje utiču na potrošnju energije. U ISO 50006 je rečeno i da on nije mera energetske efikasnosti. Drugi tip, odnos, može da se koristi u situacijama kada potrošnja zavisi samo od jedne varijable i kad nema tkz. Base Load, odnosno potrošnje koja ne zavisi od te varijable. Sasvim je jasno da je izuzetno retka situacija u kojoj na potrošnju utiče samo jedna varijabla i kada nema potrošnje kada je ta varijabla jednaka 0.

Dakle, ISO 50006 upućuje na korišćenje trećeg ili četvrtog tipa EnPI. Pri tome, četvrti tip je izuzetno kompleksan i u velikom broju slučajeva nema potrebe za njim. Potreba za njegovo korišćenje postoji samo kod izuzetno kompleksnih postrojenja sa mnogo zavisnh procesa i postojanjem niza nuzprodukata u proizvodnom procesu. Primer su rafinerije nafte.

Iz rečenog proizilazi da su statistički modeli odličan alat za definisanje EnPI i EnB. Najčešće se tu radi o lineranim regresionim modelima (u ređim slučajevima koriste se nelinearni modeli).

Ovde ćemo se samo kratko osvrnuti i na činjenicu da nam poznato da organizacije uglavnom koriste  odnos kao meru energetske efikasnosti. Da li se radi o specifičnoj potrošnji (Mj/toni, Mj/kg, kWh/kg, kWh/hl….) ili o energetskom intenzitetu (kWh/RSD, kWh/Eur…) svejedno. Tvorci ISO 50001 (i ISO 50006) su u pravu. Odnos nije dobra mera energetske efikasnosti. Jeste mera produktivnosti, jeste bitan podatak za menadžmet koji govori o učešću troškova energije u ceni proizvoda, ali nije dobar indikator kada govorimo o energetskoj efikasnosti i uštedama energije. Stoga je nova verzija ISO 50001 i postavila kao zahtev da se moraju uzimati u obzir varijable (množina) koje utiču na potrošnju energije.

Ulazak u dublje objašnjenje prevazilazi namenu ovog članka. U slučaju da Vas ova tema interesuje, kontaktirajte nas, biće nam zadovoljstvo da se odazovemo i na osnovu vaših potreba predložimo modalitete sradnje.

Nema sistema energetskog menadžmenta, ako ne postoje uštede energije

Šta je najvažnija izmena u novoj verziji standarda ISO 50001, po mom mišljenju? Mislim da je ova izmena je sadržana u poslednoj rečenici standarda, koja kaže da organizacija mora da pokaže unapređenje energetskih performansi. Upravo to je suština implementacije energetskog menadžmenta – poboljšavati energetske performanse, odnosno ostvarivati uštede energije. Ovo zahtev koji pravi razliku ovog standarda sa ostalim standardima sistema menadžmenta. Obaveza kontinualnog poboljšanja se ne odnosi samo na unapređenje sistema energetskog menadžmenta, nego mora postojati i unapređenje energetske performanse – čitaj mora biti ušteda. Do sada ovakav zahtev nije eksplicitno postojao u standardu. Bio je direktno iskazan samo u ISO 50003, koji je od sertifikacionih kuća zahtevao proveru postojanja unapređenja performansi. Kako se ISO 50003 pojavio tek 2014, prve tri godine postojanja ISO 50001 ovog zahteva nije bilo. I bez obzira što je jasna intencija sistema energetskog menadžmenta da se ostvaruju uštede energije, čest je bio slučaj da su uštede izostajale. Da li će ovaj zahtev nove verzije ISO 50001 značiti da ćemo ubuduće više štedeti energiju?